NOVO: Zašto je pala Posavina Ispis

POSAVINA

Zašto je pala Posavina ? Zbog izdaje ? Deala ? Loše organizirane obrane? Slabe vojne discipline i domobranskog mentaliteta? Ili zbog političkog nereda i slabog odaziva vojnih obveznika ? Napokon, je li se uopće mogla obraniti? Je li srpska vojna sila bila takva da šanse nije ni bilo? Pa još ta konfiguracija terena, suzdržanost muslimana?


Nasluao sam se pri?a u kojima su te i takve tvrdnje obrazlagane s uvjerljivo?u i emocijama kojima se teko oduprijeti. to je i razumljivo, jer malo je gdje rat bio tako krvav. I malo je gdje stradalo toliko Hrvata. ?ak tri tisu?e! I to uglavnom vojnika!
Dodue, neki obavjetajni podaci govore o gotovo upola manjem broju. No to su podaci samo za 1992. i to ne za cijelu, nego do pada Bosanskog Broda, dakle, do 6. listopada. Iako taj datum markira gubitak Posavine, ona ipak nikada u cijelosti nije pala. Odralo se Oraje, te hrvatski prostori ispod Br?kog -tzv. Ravne-Br?ko. A tu je rat trajao do primirja uo?i Daytonskog sporazuma (1995.), bio jednako krvav kao i ubita?an, s mnogo rtava na obje strane.
Naravno, to ne umanjuje tragediju bitke za Posavinu, jer ona nije samo u mrtvima nego i u stotinama tisu?a ivih, prognanih i iskorijenjenih. Hrvatska i muslimanska nacionalna mora. Posebno hrvatska - jer podjednako priti?e obje obale Save.
Zbog toga sam u?inio sve da saznam to se uistinu dogodilo. To zna?i da sam i tu, kao i drugdje, obiao teren, samu bojinicu i klju?ne kote. Bio u mnogo sela i razgovarao s brojnim svjedocima i akterima klju?nih doga?aja. Naravno, pro?itao sam i poneto knjiga, publikacija, broura, sve ono to ?ovjeku pribliava kraj, njegove ljude, tradiciju i te ratne godine. Pregledao sam vie od tisu?u stranica dokumenata SIS-a, SZUP-a, te zapovjedi, izvje?a, informacija - i to od razine brigade do razine zapovjednika Slavonskog bojita - vezane za te kriti?ne dane od oujka do listopada 1992. godine. Iz svega toga za me je proizala prili?no jasna slika o tome zato je pala Posavina kao i odgovor na pitanje, je li tako moralo biti.
Ali jesam li time doao i u posjed istine? I to je uop?e povijesna istina? Ona koju ispisuju pobjednici, ili ona koju pamte gubitnici? Ili su to predrasude bjelosvjetskih mo?nika, umotane u svjesne i podsvjesne interese i politi?ke atavizme? Ili moda teorije stratega koji ?esto puta ne uzimaju u obzir vane detalje? Ili pak ono to su doga?aji ispisali u duama ljudi kao njihovu vizuru, njihovo iskustvo, njihovu istinu ? Onu u kojoj ?e odgajati svoju djecu, a ova opet svoju, sve tamo do nekog budu?eg sraza ili zle kobi, programirane ba tom, a ne onom oficijelnom ili u?enom istinom? Dakle, povijesna istina kao svjetlo to prodire u zamra?enu ku?u i otkriva se pogledu zavisno od toga gdje ?ovjek stoji i kakav vid ima? I kakvi ga motivi i kakve traume obiljeuju? Za razliku od drugih stanara tog mra?nog zdanja?
Jednu od svojih istina opadu Posavine iznio mi je i admiral Domazet. Svodi se na nekoliko tvrdnji. Prva: Posavina se ne moe promatrati zasebno, izvan ukupnih ratnih doga?anja u Bosni i Hercegovini. U po?etku ona u srpskim planovima nije bila klju?na strateka to?ka. To su bili Kupres, Livno, dolina Neretve i, dakako, Sarajevo kao poseban slu?aj. Srbi su htjeli staviti pod kontrolu taj prostor i da su u tomu uspjeli, Bosne i Hercegovine ne bi bilo.
Drugo: porazom na livanjskoj bojinici i u dolini Neretve (u travnju 1992.) Srbi mijenjaju svoje planove i okre?u se Posavini s idejom povezivanja prostora od Drine preko Posavine sve do Banja Luke i okupiranih hrvatskih podru?ja. Za tu su operaciju oslobodili znatne snage kako opet ne bi doivjeli (strateki) poraz. Ne samo one u Bosni i Hercegovini, nego su dovukli i dio snaga iz Srbije te iz hrvatskih okupiranih podru?ja. Najmanje dva korpusa s oklopno-mehaniziranim brigadama i specijalnim postrojbama. Rije?ju, ili su na sigurno.
Tre?e: kako je prostor Posavine prakti?ki bio u srpskom okruenju, jedina veza s hrvatskim prostorima bila je rijeka Sava. No, u stratekom smislu ona je vie bila prepreka negoli veza, pa je Posavina prakti?ki postala mostobran koji se nije mogao braniti. Hrvatske snage u Posavini, koje jedine u to vrijeme pruaju organizirani otpor, ne mogu same odrati mostobran, jer je za uspjenu obranu potrebna irina operacije gotovo tri stotine kilometara!
?etvrto: ?ak da je Hrvatska i mogla pruiti svu vojnu i materijalnu pomo?, a nije, jer Izetbegovi? nije htio potpisati vojni sporazum s Tu?manom, od toga ne bi bilo odlu?uju?e koristi. I to zato to bi takvo pruanje pomo?i zahtijevalo desantnu operaciju, a ona je, kako naglaava Domazet, najsloeniji oblik vojnog djelovanja za koji Hrvatska vojska u to vrijeme nije bila osposobljena. Osim toga, Srbi su imali i dovoljno vremena i dovoljno snaga da bitku rijee u svoju korist.
Strateki gledano, Posavina se u tim okolnostima nije mogla obraniti, izri?it je Domazet. To vie to su postojali i me?unarodni pritisci na Hrvatsku da se ne mijea u tu?e stvari. A o njihovom karakteru govori i ?injenica da po me?unarodnom pravu svaka drava smije intervenirati na teritorij druge drave u dubini od 60 kilometara, ako se iz te drave ugroava njezina sigurnost. A upravo je to bio slu?aj i na sjeveru i na jugu Bosne i Hercegovine. No, to velike sile nisu uzimale u obzir. Druga teorija polazi od neto "banalnijih" okolnosti. Od mentalnih razlika posavskih Hrvata. Od njihova razli?itog odnosa prema zemlji kao rodnoj grudi i izvoru ivota. Nju ne zastupaju samo oni koji su se u Posavini uspjeli odrati, nego i oni dolje, u ep?u, na primjer. A i neki fratri su mi o tome govorili. Dakako, nikada kao isklju?ivom razlogu gubitka Dervente, Broda, Odaka...Ali svakako kao vanoj sastavnici u rekonstrukciji posavske tragedije.
Na?elno, Posavljaci su vrijedni i mirni ljudi, neskloni euforiji i bilo kakvim zastranjivanjima. Takvi su i tamonji Srbi, a i muslimani. To potvr?uje i ?injenica da doma?i Srbi nikada nisu ?uvali crtu, barem ne na najteim bojinicama. Bili su premekani za takav posao, premalo zalu?eni ?etni?kom ideologijom i nedovoljno agresivni. Zato je taj posao povjeren krajinicima iz banjalu?kog kraja, pravim ?etnicima.
Muslimani, kad su se prihvatili puke, pokazali su i izdrljivost i hrabrost (samo u Orakoj brigadi poginulo je dvadeset jedinaca iz muslimanskih obitelji!), no nikada nisu podlegli iskuenju islamizma. Moda i zato to je mla?i svijet slabo iao u damiju, moda zato to su preteno ivjeli u gradovima, a moda i zbog fizi?ke odvojenosti od matice vlastitog naroda. U svakom slu?aju na sarajevske ili tuzlanske radikalizme i zaotravanja prema Hrvatima mnogi su domicilni muslimani odmahivali rukom, dobacuju?i - Pusti heme! tovie, poneki je na odori nosio i krunicu!
Sami Hrvati, opet, nisu isti u Oraju, Odaku ili Derventi. Oni u Oraju, ili oni iz Gornje Skakave na Majevici, imaju sve karakteristike tipi?nog Posavljaka, ali se u kriznim situacijama, kad su izazvani, pretvaraju u nepopustljive pa i agresivne ljude. Agresivniji su svakako i od doma?ih Srba, ali i od Hrvata zapadnije od njih. Vjerojatno zbog toga to su upravo metafizi?ki vezani za zemlju. I to jednako za zemlju kao rodnu grudu, kao i za zemlju kao izvor ivota, kao sveto tlo, posve?eno znojem i radom. Nigdje stanovnici nekog kraja nisu tako dugo i tako duboko ukorijenjeni kao u orakoj op?ini. Tu ive stolje?ima i ako se pogledaju njihova prezimena, onda se vidi da nema mnogo novih, ali ima na pretek onih to potje?u iz davnine.
Tu se ivjelo isklju?ivo od zemlje i tu se zemlja branila do posljednjeg daha. Od turskih do dananjih vremena. Tu su ljudi apsolutni domobrani. Moe ih samo mrtve odnijeti s ku?nog praga. S pukom u jednoj, a s raspelom u drugoj ruci.
Takvi su i Hrvati ispod Br?kog. Kad sam obilazio bojinicu na Boderitu, ljudi su mi objanjavali kako je crta mogla biti racionalnije ukopana, ali se vodilo ra?una da obuhvati sva?iji grunt! Ako je ne?ija njiva bila pedesetak metara ispred idealne crte, crta se ukopavala tih pedeset metara dalje, pa makar to i ne bilo vojni?ki najispravnije. Ali je bilo psiholoki i mentalno !
Povijest tog dijela Posavine poznaje svakakva dovijanja da se ostane na rodnoj grudi, na svojoj njivi i livadi, da se ne podlegne osvaja?u i ne ispari u bijeli svijet. Tolisa je jedno takvo selo koje je kompletno premjeteno, skupa sa svojim samostanom, kako bi se izmaklo turskom osvaja?u. Ali samo toliko da je ipak ostalo u starom kraju. To ukopavanje u zemlju, simboli?no i stvarno, gotovo je genetski usa?eno u ljude. I zato su pravi rovovi i iskopani na tom - ina?e neprikladnom i mo?varnom podru?ju!
U Odaku je ve? poneto druk?ije, a u Derventi posve druk?ije. Tamo - ako je vjerovati znalcima - nema mnogo prezimena starijih od sedamdeset godina. Tamo su uglavnom doljaci iz Hercegovine i Srednje Bosne, ljudi naviknuti na progone i svakako nedovoljno ukorijenjeni u novom zavi?aju. Moda i zato to se tu moglo ivjeti i od drugih stvari, a ne samo od zemlje, a moda i zbog posebne naravi. Jer Derven?ani su se u po?etku tukli kao malo tko. tovie, jednom su doli i do Doboja, a drugi put vratili ve? izgubljenu Derventu. No kad su kola krenula nizbrdo, bilo je gotovo.
No kamo s podatkom da je u trenutku najlju?ih borbi za Bosanski Brod oko sedamdeset posto mladi?a sposobnih za vojnu slubu napustilo grad i otilo u Hrvatsku? U urbani mentalitet? Ali to je onda s Orajem ili Vukovarom u Hrvatskoj? Ili Zagrebom koji je dao najvie brigada u Domovinskom ratu?
Teorija o povezanosti posavskog ?ovjeka sa zemljom svakako ne objanjava sve, ali baca stanovito svjetlo na rasplet situacije. Ako ni zbog ?ega drugog, a ono zbog toga to dobar broj ljudi u nju vjeruje.
Postoji i tre?a teorija. Ona govori o tome da svugdje gdje su se Hrvati nali u okruenju, gdje nije postojao izlaz, tu su se i odrali. Koliko god bila paradoksalna, donekle ju potvr?uju doga?aji od Srednje Bosne, preko ep?a, Rame, do Oraja i br?anskog slobodnog teritorija (Ravne-Br?ko).
Iz Oraja su dodue mogli u Hrvatsku, ali ne preko mosta, nego samo uz pomo? skela. A to zna?i da se nisu mogli -da su i htjeli - uredno i brzo povu?i, a da ?etnici to ne iskoriste i ne naprave pokolj. I nad vojskom i nad civilima.
Oni pak dolje u Ravne-Br?kom imali su jo manje izbora: ili opstati ili nestati, jer su doista bili u totalnom okruenju. ?ak i bez skela, jer Srbi su bili na Savi, u Br?kom. Dakle, bili su pritisnuti na nekih stotinjak kvadratnih kilometara, gladni i iznureni. Ali s jasnom svije?u da mogu ostati ukopani u zemlju ili otputovati na Nebo. Tre?eg nije bilo.
Jesu li to okolnosti u kojima ?ovjek za svagda prekida sa strahom i jedinu ansu vidi u borbi? Ba kao to se ?ini da cigareta, koju tada smota od li?a loze, i nije tako loa ? Jer druge nema ? Pa pui "gro?e" i sretan si da ti je Bog i to dao?
Koliko je, dakle, onaj most izme?u dva Broda pridonio gubitku Posavine? Pitanje koje je moda apsurdno, ali se name?e gotovo samo od sebe. Ba kao i ?injenica da je taj isti most bio i u funkciji obrane i da je, naposljetku, spasio i mnoge ivote.
?etvrtu teoriju ispisuju ve? spomenuti dokumenti - SIS-a, SZUP-a, kao i brojna izvije?a i zapovjedi. Ona je istodobno konfuzna i uvjerljiva. Zbog toga najprije nekoliko okvirnih ?injenica. Prvo: po?etkom travnja snage HVO-a i HV-a osloba?aju cijeli teritorij op?ine Bosanski Brod, ve?i dio op?ine Derventa, op?inu Odak, Modri?a te probijaju koridor prema Grada?cu. Brzo, a moda i prebrzo. Tako je bilo do po?etka srpnja, pri ?emu u tom periodu na podru?ju Bosanske Posavine nije bilo zna?ajnih snaga HV-a.
Sedmog srpnja ministar obrane Gojko uak izdaje zapovijed svim zapovjednitvima HV-a, koja glasi:"Nije dozvoljeno ni jednom zapovjedniku slanje ili upotreba Hrvatske vojske izvan granica Republike Hrvatske. Svi koji to u?ine bez izri?ite zapovjedi Vrhovnog zapovjednika snosit ?e posljedice za svoje postupke. Ukoliko dobrovoljci iz hrvatskih postrojbi koji su rodom iz Bosne i Hercegovine ele i?i na ratite i braniti svoje domove, zapovjednici ih ne smiju u tome zaustavljati".
Sredinom srpnja padaju redom Modri?a, Odak, dio op?ine Derventa i sam grad Derventa. Zanimljivo je da je u to vrijeme u Zagrebu potpisan Sporazum o prijateljstvu i suradnji izme?u Hrvatske i Bosne i Hercegovine (21. srpnja 1992.) koji predsjednik Tu?man naziva "povijesnim", a Alija Izetbegovi? "vanim". U intervjuu HTV-u istog dana Izetbegovi? je objasnio da jo nije vrijeme za vojni sporazum, koji bi srpski narod "sigurno shvatio kao prijetnju" te da bi "bilo bolje ostaviti jo malo prostora za djelovanje me?unarodnih faktora".
Ta izjava, koju je ukova zapovijed samo "anticipirala", jasno pokazuje zato Hrvatska, da upotrijebim rije?i povjesni?ara Davora Marijana, nije mogla stvoriti "javnu osnovu za djelovanje u Posavini" i zato je djelovanje moralo i moglo biti samo na dragovolja?koj osnovi.
Sredinom rujna padaju vane strateke to?ke Begluci-Babino Brdo-Bijelo Brdo-Kostrea-?elarue-Markovac. A 6. listopada, u ve?ernjim satima i sam Bosanski Brod. U me?uvremenu dolazi do kaosa i samovoljnog naputanja poloaja 101. brigade HVO-a (krajem rujna) te 3. A br. i 108. brigade HV-a uo?i pada Bosanskog Broda.
Druga vana ?injenica je ta da je za vrijeme tih doga?aja na?elnik Glavnog stoera HV-a bio general Antun Tus, zapovjednik Slavonskog bojita, general Petar Stipeti?, zapovjednik Operativne zone Osijek, brigadir Vinko Vrbanac, a zapovjednik Operativne grupe "Isto?na Posavina", pukovnik Vinko tefanek.
Dokumenti pak kau: 16. lipnja pukovnik tefanek u Dnevnom izvje?u navodi da je stanje na derventskom ratitu "kriti?no" te da je osnovni problem taj to "nema dovoljno boraca." Ranjeni u rovovima primaju infuziju (borci 103. brigade), jer ih nema tko zamijeniti.
Jedanaest dana kasnije, brigadir Vrbanac zbog iste situacije trai od generala Tusa da mu dade 2-3 brigade kako bi ih prebacio u Posavinu. A pukovnik tefanek 13. srpnja trai objanjenje zato su 157. i 108. brigada HV-a odbile izvriti zadatak u Bosanskoj Posavini.
Izvje?e SIS-a za period od 4. do 10. srpnja govori kako sve ukazuje da ?e se bez ozbiljnijeg ugroavanja neprijateljskih snaga po dubini zaposjednutog podru?ja, teko mo?i zaustaviti agresorovo daljnje napredovanje. Istodobno se navodi da je moral u HV-u nizak, a osobito u HVO-u, da je slaba stega, loa organiziranost i da su nejasni ciljevi. Snage Banjalu?kog korpusa napadaju s jakim oklopom (30 tenkova) uz podrku topnitva i avijacije. Pritom Srbi udaraju po cijeloj crti, ali u manjim grupama, s 3-5 tenkova i ?etom pjeaka.
U kasnijim se izvje?ima govori o nedostatku streljiva, osobito za topove te o tome da su dijelovi 108. i 109. brigade HV-a samovoljno napustili crtu u sektoru Zborite (1. listopada). A cijela 108. brigada ?etiri dana kasnije samovoljno odlazi iz podru?ja Kri?anovo - s. Donje Kolibe i to preko Save u Slavonski Brod.
Tijekom no?i od 5. na 6. listopada i 3. "A" br. samovoljno odlazi sa crte u Slavonski Brod ?ime je pravac s. Kri?anovo-Rafinerija bio otvoren neprijateljskim snagama. 101. brigada HVO-a iz Brodskog Polja 6. listopada pani?no naputa poloaje, bjei u Bosanski Brod gdje borci izvla?e svoje obitelji i s njima preko mosta bjee u Slavonski Brod. U 17 sati ?etnici ulaze u grad. Niti jedna postrojba HV-a u tim trenucima nije htjela prije?i na desnu obalu Save radi neposredne obrane mosta, pa su to na kraju morale u?initi specijalne postrojbe MUP-a iz Slavonskog Broda.
U to vrijeme, kako svjedo?e dokumenti, u Slavonskom Brodu su osobno general Stipeti?, brigadir Vrbanac i pukovnik tefanek. A u 18 sati general Stipeti? nare?uje povla?enje hrvatskih snaga iz sela Kora?e skelom preko Save, dok u ve?ernjim satima na zapovjedno mjesto Operativne grupe "Isto?na Posavina" dolazi i general Tus. Zahtijeva da se osnuje komisija koja ?e istraiti zato je dolo do gubitka mostobrana na brodsko-derventskom ratitu.
est dana nakon toga, general Stipeti? pie "Analizu : zaklju?ke o bojnom djelovanju na brodsko-derventskom bojitu od 28. 9. do 7. 10. 1992. godine". Tu navodi da su razlozi takva neslavna ishoda viestruki: nejasni stavovi oko uporabe jedinica HV-a izvan podru?ja Republike Hrvatske (osim dragovoljaca) kao izabrana topni?ke potpore s prostora RH, to je loe utjecalo na moral vojnika. Isto tako kae da su veliki gubici u postrojbama HVO-a dodatno demoralizirali postrojbe kao i izbjegavanje vojnih obveznika s podru?ja Bosanske Posavine da se uklju?e u obranu. Svoj obol prilikama dala su i lana izvje?a s terena kao i nejasni sustav zapovijedanja zbog samovoljnog naputanja poloaja. U svezi s potonjim Stipeti? u Analizi izri?ito navodi: s obzirom da intenzitet borbenih djelovanja u ovom periodu (od 28. 9. do 7.10. 92.) nije bitnije poja?an, nema opravdanja s vojni?ke to?ke gledita za navedene postupke postrojbi, a posebno za samovoljno naputanje crta. Stipeti? pritom misli na postrojbe koje su samovoljno napustile poloaje upravo uo?i pada Bosanskog Broda, dakle, nekoliko dana prije 6. listopada, kao i samog tog dana.
To isti?em zato to mije u o?i upalo njegovo izvje?e o "Stanju na bojitima Operativne grupe Isto?na Posavina" napisano samo tri dana prije pada Bosanskog Broda, dakle 3. listopada, a upu?eno GS HV-a (Operativnoj upravi). Tu Stipeti? kae upravo suprotno, a to je da se posljednjih dana u zoni odgovornosti OG "Isto?na Posavina" stanje "naglo usloava" da neprekidno traju tenkovsko-pjea?ki napadi na derventsko-brodskom dijelu fronta, te da neprijatelj topovima tu?e cijelu zonu mostobrana i da pritom dobiva i pomo? iz zraka. Istodobno dovla?i i nove oklopno-mehanizirane snage te pjeatvo...!
Dakle: tri dana prije pada Bosanskog Broda javlja generalu Tusu da je situacija izrazito teka, da se dramati?no pogorava, dok u Analizi, napisanoj nakon pada Bosanskog Broda, tvrdi da je stanje u tom istom periodu bilo normalno, bez bitnije poja?anih napada neprijatelja.
To moda i ne bi bilo toliko vano da 9. listopada istrana komisija Operativne zone Osijek nije utvrdila kako je zapovjednik 108. brigade HV-a, pukovnik Stanislav Sori?, odgovoran za naputanje poloaja svoje brigade i za neuspjeh brigade na bojinici, pa je protiv njega predloila poduzimanje mjera, zbog ?ega je i smijenjen.
No nezgoda je u tomu to je pukovnik Sori? punih dvadeset dana prije pada Bosanskog Broda uputio generalu Tusu kao i Vrhovnom zapovjedniku dramati?no pismo u kojem navodi da je 108. brigada posve iscrpljena, da je u posljednjih 58 dana ?etrdeset dana bila na poloajima i da je za to krivo Zapovjednitvo OG "Isto?na Posavina" koje nije dopustilo odmor. Sori? zbog toga najavljuje i mogu?nost da bi borci mogli samovoljno napustiti poloaje.
U izvje?u od 5. listopada, dakle, u samom finiu ratne drame, pukovnik Sori? tvrdi da su dijelovi njegove brigade samovoljno napustili poloaje zbog toga to je brigada dovedena - "isklju?ivo tu?om pogrekom"-u takvu situaciju. Dodijeljena joj je prevelika zona odgovornosti, nije imala mogu?nost smjene, a primala je vatru i s le?a i sa strane zbog toga to su drugi napustili poloaje.
S tim u vezi vano je jo i to da istog dana kad je komisija Operativne zone Osijek svu odgovornost prebacila na pukovnika Sori?a, 24 ?asnika njegove brigada upu?uju pismo predsjedniku Tu?manu u kojemu kau da ne prihva?aju Sori?evo smjenjivanje s mjesta zapovjednika 108. brigade te da odgovornost za doga?aje od 5. i 6. listopada ne snosi samo on. Pritom su naveli da je brigada imala 111 poginulih, 243 tee i 307 lake ranjenih te 19 nestalih boraca.
Svojevrsno svjetlo na tu raomonsku situaciju baca i Izvje?e to ga je 13. listopada GS HV-a uputio zapovjednik Operativne zone Osijek, brigadir Vrbanac. On tu otvoreno priznaje da se crta bojinice nije utvr?ivala (nije se radila fortifikacija), da su na poloajima ?esto bile manje i neuvezane postrojbe koje su tamo kratko boravile, pa se nisu htjele ukopavati, da su postojale napetosti i sukobi izme?u postrojbi HV-a i HVO-a, da pri povla?enju postrojbe nisu odlazile na rezervne poloaje, nego su odmah ile preko Save, da je nedostajalo streljiva...
Izvje?e zavrava priznajem: osobno se smatram odgovornim, a kao vojnik posti?en i popljuvan, jer nismo izgubili Brod u krvi i znoju, ve? u bezglavom povla?enju!
Naiao sam na jedno izvje?e SZUP-a u kojem se kae da se prvih dana oruane agresije na Bosansku Posavinu ve?i dio Muslimana i Hrvata odnosio spram agresije u stilu "neka ima vlast tko ho?e, samo neka bude mir", to je pridonijelo brzom zauzimanju Bosanskog amca, Modri?e i okolnih mjesta od strane JA i srpskih ekstremista.
U drugom, pak, nailazim na to da je Zlatko Maji?, zapovjednik obrambenih snaga u Derventi zatvorio bez ikakve osnove stotinu Srba, dok 38 ?etnika ne eli predati Vojnoj policiji. A istodobno puta na slobodu izvjesnog majora Veli?kovi?a! Pa se zaklju?uje da sve to upu?uje na mogu?u izdaju. Jer Maji? na podru?ju Dervente vodi obrambeni rat na takav na?in da neprijatelj postie uspjehe i nanosi teke gubitke obrambenim snagama. I to u gradu u kojem ima 3500 boraca! Zbog toga je na njega izvren neuspio atentat..
.
U neto kasnijoj informaciji se navodi da je u samo dva dana krajem lipnja u Derventi poginulo 50 boraca a ranjeno vie od stotinu, te da su branitelji ogor?eni na Maji?a, smatraju?i da je izdao grad nare?enjima o povla?enju i sumnjivim odlukama. Tri dana kasnije ve? se konstatira: svakodnevno gine pedesetak branitelja, a ranjenima se niti broj ne zna...
?itam i ovo: krajem lipnja pada Modri?a bez ispaljenog metka. Iako je tamo bilo 2000 pripadnika HVO-a. Pobjegli su na podru?je op?ine Odak pri ?emu se raspala 102. brigada. Koridor irine 8-10 kilometara izme?u Grada?ca i Modri?e bio je bitan za obranu. Ipak nije zaposjednut premda se o tome dvadeset dana govorilo....
Izvje?e iz druge polovice kolovoza govori pak o tekim sukobima u Kriznom stoeru Bosanskog Broda. Pripadnici obrambenih snaga pucali su na predsjednika stoera Iliju Kljai?a...
Nailazim i na dramati?na upozorenja koja govore o tome da e razdor izme?u Muslimana i Hrvata svakim danom sve ve?i, da Muslimani masovno skidaju oznake HVO-a i odbijaju se boriti u zajedni?kim postrojbama... Te da ?e slijede?ih dana HVO biti stavljen izvan zakona ako se ne podredi zapovjednitvu Armije BiH....
Pa na izvje?e o drami 101. brigade HVO-a koja je izgubila 350 boraca dok je 1400 ranjeno i sada u svom sastavu ima jo samo 600 sposobnih za borbu. Jo se navodi da je zapovjednik 4. bojne, Blaan Kljai?, iznerviran cijelom tom situacijom potegnuo pitolj na zapovjednika brigade Ivana Kolaka i to u nazo?nosti generala Petra Stipeti?a...
Sve u svemu kaos, nedostatak autoriteta, slaba ili nikakva fortifikacija. I rezervni poloaji u drugoj dravi! Ali i teak danak u krvi hrvatskih branitelja.
U ruke mi je dola i jedna tipi?na zapovijed. Tipi?na utoliko to se iz nje vidi sav ponor izme?u fakti?nog stanja na terenu i predodbi koje su o tome vladale u kancelarijama viih zapovjednika. Zapovijed je napisao general Stipeti?, a odnosi se na derventsko-brodski pravac. Tu stoji:"Ostvarite potrebne uvjete za slamanje i razbijanje neprijatelja i protunapadna djelovanja naim snagama"!
To je nare?eno u najdramati?nijim trenucima! Zna?i li to da su zapovjednici u svojim tabovima planirali operacije kao da zapovijedaju ustrojenom i dobro organiziranom vojskom, a ne dragovoljcima i u najboljem slu?aju vojskom koja je bila tek u zametku? Je li doista rije? o kolosalnom nesporazumu?
O ideolokoj matrici utisnutoj u podsvijest po kojoj je vojska isto to i JNA i to onakva kakva je idealizirana u udbenicima ? Pa zapovijeda sukladno tomu ? I zato forsira napad ?ak i onda kad je jasno da ni obrana nije sigurna ? Juri drugovi! Nema veze to se kre?e ni od kuda i to se nema kamo vratiti. Jer nema utvr?enih crta. Ali ih zato ima na karti, kao i sva sila brigada.
Tko je kriv? Kompleks JNA? Nesposobnost? Op?e prilike? Sve zajedno? I svi zajedno?

Jedno mi se ?ini nedvojbenim: nimalo nema krivnje na tisu?ama poginulih i ranjenih boraca, na onim iznurenim momcima na crtama, slu?enim od tog dosu?enog i kreiranog kaosa. Tog ?elika koji se na njih sru?io i te srpske gladi za Savom.

 

*
Srbi su ipak postigli cilj. Mnogi su pobjegli u Hrvatsku. Najvie ene i djeca, a s njima i gvardijan samostana iz Dubrava te prvi ?ovjek br?anskog HDZ-a Mijo Ani?. Otili su ?amcima. Potiho, kao neko? mnogi iz ovih krajeva. Posebno poslije Drugog svjetskog rata, kad su im komunisti oduzeli zemlju. Najvie u Otok, Vrbanju, Spa?vu, Gunju i Vinkovce.
U Ravne-Br?kom ostali su mukarci sposobni i spremni za borbu. I neto svijeta da sve to izdre.
U to vrijeme 108. brigada HVO-a (br?anska) postojala je samo na papiru. Tek poslije ovog pokolja po?ela se ozbiljnije ustrojavati, a bojinica utvr?ivati. Kad je za koji mjesec narasla, brigada je imala pet bojni. Dvije hrvatske i tri muslimanske. Zapovjednik je bio Farid Mujkanovi?, bivi ?asnik JNA, star trideset godina, koji je srednju kolu zavrio u Njema?koj, pa je taj jezik govori te?no i bez pogreke. Bio je iznimno hrabar i imao prirodni autoritet, jer je u najteim bitkama izravno sudjelovao kao borac.

Vojska mu je vjerovala. I Hrvati i Muslimani. Nije bio optere?en ?injenicom da zapovijeda postrojbom HVO-a, za njega su bile vane samo dvije stvari: da ispred sebe ima zajedni?kog neprijatelja i da brani isti uplaeni narod. Alaha je ostavio nebu, a politiku onima u Sarajevu.

 

*
General Praljak sjedio je u svom uredu na Kreimirovom trgu u Zagrebu. Bilo je rano poslijepodne. Lipanjsko sunce padalo je u sobu, mijeaju?i se sa sitnim ?esticama praine, koju ina?e ?ovjek ni ne primje?uje. Pomalo mu se spavalo. Bilo je to njegovo vrijeme. Spavao je brzo i duboko, a to zna?i malo ali temeljito. Nekoliko sati po no?i i ?etrdesetak minuta po danu. I bio je kao nov. Pogledao je na sat, vidio da jo ima dvadesetak minuta, podigao slualicu i rekao tajnici - Dobro, neka u?e!
Bio je to Nijemac po imenu Horst. Negdje iz Donje Bavarske. Mogao je imati izme?u dvadeset i pet i trideset godina. Nosio je uniformu HVO-a, pomalo naklapao hrvatski, no s Praljkom je govorio njema?ki. Poznavali su se otprije. Zapravo, vidjeli su se prvi put prije nekoliko mjeseci. Horst je doao u Zagreb i silom htio u Hrvatsku vojsku. Ali nije bio ni pustolov, ni ugursuz, ni pas rata. Vjerovao je da se Hrvati bore za pravednu stvar i htio im je pomo?i. Moda i pod dojmom njema?kog ujedinjenja, one euforije koja je devedesete zahvatila Nijemce, kad se ?inilo da nema ni?ega to moe, ili smije, osujetiti pravo naroda da bude slobodan. Deutschland einig Vaterland!
I pod dojmom bitke koju su Genscher i kancelar Kohl vodili za priznanje Hrvatske i napokon uspjeli godinu dana kasnije.
Praljak nije znao kamo bi s tim momkom, pa ga je poslao u Slavoniju, a od tamo je otiao u 103. derventsku brigadu. Sad je bio tu, oja?en zbog stanja na bojinici. - Sve je to loe, tamo je rasulo, nema koordinacije. ?ista katastrofa. Disaster, Herr General!
Ovaj mu je pokuao re?i da u ?akovu ima generala Stipeti?a, neka se njemu obrati, no Horst nije htio ni ?uti. Molio ga je da po?e s njim, da vlastitim o?ima vidi kako stvari stoje. Praljak se malo ne?kao, ali je pred sobom imao ozbiljnog i ?asnog momka pa je na kraju rekao - Einverstanden!
Krenuli su jo istu ve?er, vozili se satima po podravskoj magistrali, preno?ili u nekom naputenom hangaru i ujutro bili u Slavonskom Brodu.
Oko osam sati otiao je u zapovjednitvo, a straar ga na vratima pitao je li najavljen. - Ovo nije hotel, vole jedan! Zna li ?itati oznake na ramenima!? - izderao se svojim tekim glasom i jedva suspregnuo da ga ne odalami.
U hodniku je primijetio mlade ene u savreno skrojenim uniformama kako idu gore dolje, izlaze i ulaze u kancelarije kao da su u kakvoj avio-kompaniji. Bile su izazovne u tim pripijenim uniformama, ali mu se sve to skupa nije svi?alo.
Iako se teko susprezao da privla?noj eni ne dobaci kakav kompliment, ovo tu ga je uznemirilo. Nije mu pristajalo uz ono to je slutio da se doga?a s druge strane mosta.
I pukovnik tefanek djelovao je jednako fino i ugla?eno. Bio je gromada od ?ovjek kao i Praljak, samo crn i s brkovima, koje je lagano dodirivao za vrijeme razgovora. Pripovijedao je kako je sve pod kontrolom, da nema ve?ih problema, a ostalo ?e se ve? rijeiti. Ponudio ga pi?em, pokazao mu karte i ljubazno se smjekao.
Praljak se sve vie mrtio, rekao - U redu, a sad idem prijeko! - i otiao.
Ubrzo se osvjedo?io da ovi tu nemaju pojma o tome da Derventa pada, da je 103. brigada u rasulu, da su ljudi po umama. U me?uvremenu je otiao u Zagreb, pokupio svoje momke -satniju 2. gardijske brigade, de?ke iz Virovitice i Vukovara. Njih moda tristotinjak. I vratio se. Kao dragovoljac!
Nakon desetak dana u dnevnik je zapisao: "Pri uvo?enju satnije na poloaje kod Bosanskog Broda vidio sam ljude u jarcima, iscrpljene i izlu?ene, bez ikakvih fortifikacijskih crta. Svakog dana i no?i Srbi su negdje probili crtu, mi ju s mukom zakrpamo, tu?emo se, skinemo pokoji tenk, ali nita vie. Pokuao sam od zapovjednitva u Slavonskom Brodu dobiti bager, ili rovokopa?, vre?e za pijesak, kako bih utvrdio crtu, ali nikada nita nisam dobio. S takvom organizacijom ne?emo se mo?i odrati. Rasulo i trule na sve strane.
Neku no?, negdje oko dva sata, nabasao sam na pedesetak ljudi. Bili su to Zmajevi od Bosne, uglavnom Muslimani. Napustili su poloaje pod punim naoruanjem. Pitao sam ih tko im je zapovijedio da se povuku, a oni mi odgovorili - General Praljak! Spopao me bijes, dreknuo sam - Ja sam general Praljak, mar natrag na poloaje! - Svi su se razbjeali, vratila su se samo petorica".
Bio je po?etak srpnja. Sunce je prilo. Srpski tenk je ispalio granatu, jedan je momak odmah poginuo, drugom je otrgnula nogu. Svena Lastu, glumca, rapnel je ranio u le?a. I prije toga su momci ginuli, Praljak je bjesnio. Psovao i strijeljao o?ima, gestikulirao ru?etinama. Ovaj posljednji doga?aj posebno ga je pogodio. Nigdje saniteta, nikakve organizacije, sve je morao sam, gotovo privatno organizirati.
A onda se pojavio general Stipeti?. U koli u Novom Selu. Ba kod njega. Sav bijes, sav jad, svu frustraciju koju je danima nosio i koja ga je prodirala, iskalio je sada na tom ko?atom licu.
- Pa je li ti znade u kakvom je stanju bojinica, to se tu deava? Ljudi mi ginu bez veze, zbog vas gore! Sve ste usrali, sve se raspalo, nikoga nema, ?etnici su nam raznijeli desnu stranu....
Stipeti? je sve mirno sluao, a onda se pribliio stolu, udario akom o nj i dreknuo - Tu ?emo onda 108.! - pogledavi Praljka s izrazom lica koje je odavalo neko prigueno zadovoljstvo.
Ovaj je na ?as stao, gotovo se zahliknuo od bijesa, pa doslovno poludio. Po?eo je bacati sve sa stola to mu je dopalo aka, psovati da ni sam vie ne zna koga. U djeli?u sekunde poeli Stipeti?a ?epati za vrat, da mu pokae gdje je ta njegova 108.! Da mu utuvi u tu oficirsku glavu da se ovako vie ne moe, da na karti moda ima sve brigade, ali da je ovdje druga pri?a.
Nakon sedamnaest dana, koliko je sve skupa ratovao u Bosanskoj Posavini, Praljak se 8. srpnja vratio u Zagreb. A u dnevnik zapisao:

"Sa svojim momcima uspio sam odrati crte kakve sam i zatekao. Ali mi je postalo jasno da u postoje?im okolnostima to na dulji rok nije mogu?e. Jedini spas za Posavinu bio bi da se tamo poalju ?etiri do pet zapovjednika a la Gotovina, Crnjac, i sli?ni i da se u?ini isto to je u?injeno u Hercegovini: brzo utvrdi crta i uspostavi efikasni ustroj".

Preuzeto sa: http://www.hercegbosna.org/ostalo/kronika.htm
Komentari
Dodaj Novi RSS
Carmen Carpinello  - NOVO: ZaÅ¡to je pala Posavina   |2020-03-26 03:07:09
You should take part in a contest for one of the best blogs on the web. I will recommend this site!

https://www.indiegogo.com/individuals/23334472
Hotline cure  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-21 10:11:20
Kako naci decka za ozbiljnu vezu

https://poznanstva.video.blog
Starije dame hrvatska  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-21 09:19:05
Žena tražI muškarca varaždin

https://smsdopisivanje.net
Osobni kontakti zadar  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-21 08:11:37
Erotski oglasi hrvatska

https://smsdopisivanje.net
Tražim posao nudim posao dalm  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-20 02:58:01
Ona tražI njega karlovac

https://smsdopisivanje.net
Starije zene za kontakt  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-20 02:29:10
Kako zavesti stariju curu

https://smsdopisivanje.net
slobodne žene  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-16 07:03:18
zene za susrete

https://poznanstva.net
sms spajalica  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-16 07:03:15
guzate žene

https://poznanstva.net
poznanstva  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-16 00:32:08
stranice za dopisivanje

https://poznanstva.net
ljubavna spajalica  - NOVO: Zašto je pala Posavina   |2020-03-16 00:27:25
seks kontakt

https://poznanstva.net
Komentiraj
Ime:
Email:
 
Naslov:
 
:angry::0:confused::cheer:B):evil::silly::dry::lol::kiss::D:pinch:
:(:shock::X:side::):P:unsure::woohoo::huh::whistle:;):s
:!::?::idea::arrow:
 
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

!joomlacomment 4.0 Copyright (C) 2009 Compojoom.com . All rights reserved."